Linorez u delima Danijele Fulgosi

U likovnoj zbirci Muzeja u Beloj Crkvi nalazi se i grafika „Razgovor“ umetnice Daniele Fulgosi, nastala tehnikom linoreza devedesetih godina prošlog veka.

Ova grafika pripada serijalu koji nastaje u teškim, materijalno-devastiranim okolnostima postjugoslovenskog prostora devedesetih godina, kada Daniela započinje da razvija sopstveni jezik likovnosti i izgrađuje svoj umetnički izraz. U situaciji izuzetno ograničenih resursa, Daniela se odlučila za višebojni linorez, tehniku koja po svojim karakteristikama zahteva preciznost i ne dopušta prostor za grešku. Кontekst vremena nastanka i minucioznog tehničkog pristupa čine da ovi radovi odišu upravo duhom vremena u kome su nastali.

U okviru čitavog ciklusa vidna je snažna ekspresivnost poteza koji ostavljaju izuzetno efektan utisak urezane energije mlade umetnice. Urezi na matrici kao da su nastajali snagom čitavog tela, a efekat je dodatno naglašen, kombinovanjem svetlo tamnih površina. Ako bi radove sagledavali u kontekstu istorije umetnosti i vremena njihovog nastanka, kada se beogradska scena okretala ka potpunom odsustvu figuracije i težnjama umetničkog izraza u domenu proširenih medija, Danielini radovi predstavljaju deo značajnog kontinuiteta prisustva narativa. Narativ kao osnov figuralnog izraza je ostao baza grafičkog i crtačkog pristupa delu. Iako je na radovima koji su nastajali nešto kasnije vidna promena u energiji i ekspresivnosti pristupa izvođenju dela, autorka kroz svoj čitav opus ostaje verna figuraciji i linearnosti izraza. Osim grafike, crtež je drugi značajan vid Danielinog izraza gde u poznijim ciklusima analizira fenomene prirode i sveta koji je okružuje.

Grafike nastale devedesetih godina nisu samo pokazatelj izraza likovnosti i jezika vizuelene komunikacije Daniele Fulgosi, već su i narativi društvenih okolnosti u kojima su nastale. Istovremeno govoreći o ljudima – pojedincima, ali kroz opštu formu izolovanog društva i arhetipiziranih pojedinaca, u vreme kada je pripadnost bila presudna egzistencijalna karakteristika. Gubitnik, tako ovekovečen na grafici, simbolično postaje pobednik vremena i oklnosti u kojima je nastao.

Daniela Fulgosi je diplomirala na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 1991, gde je završila i postdiplomske studije 1995. godine. Član ULUS-a od 1992. Radi kao redovan profesor na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu gde je bila dekanica. Radovi joj se nalaze u kolekcijama Narodnog muzeja, Muzeja Savremene umetnosti u Beogradu, Muzeja Grada Beograda, Wiener Art kolekcije, Muzeja žrtava genocida, Galerije savremene likovne umetnosti u Nišu, kao i drugih institucija kulture i obrazovanja i privatnim kolekcijama. Živi u Beogradu i bavi se crtežom, grafikom, kolažom i umetničkim knjigama. Priredila je 30 samostalnih izložbi do danas.

Učestvovala na preko 280 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu od 1990 do danas. Tokom devedestih godina 20. veka redovno učestvovala na izložbama ULUS-a, Galerije „Grafički kolektiv“, Oktobarskom salonu, Bijenalu crteža i male plastike u Beogradu, Bijenalu umetnosti minijature u Gornjem Milanovcu, Bijenalu ilustracije Zlatno pero u Beogradu, itd.

Projekat „Umetnost – kome?“ sufinansira Pokrajinski sekretarijat za kulturu, javno informisanje i odnose sa verskim zajednicama. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne odražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.

Prokomentariši vest

Ostavi svoj komentar

Vaša mail adresa neće biti objavljena.


*