Zagajička brda – nestvaran predeo kao iz Tolkinovih romana

Zagajicka brda

Opština Bela Crkva, smeštana na jugoistoku Banata, omeđena Banatskim planinama, Deliblatskom peščarom, ušuškana u zagrljaju reka Dunav, Karaš i Nera, orošena smaragdnim jezerima, skriva nestvaran prizor koji kao da je oslikan po Tolkinovim romanima – Zagajička brda.

Ukoliko vas put nanese u selo Grebenac, čućete priču od meštana da se u neposrednoj blizini, na obodu Deliblatske peščare nalaze brdašca ili „grebenčići“ kako ih lokalci nazivaju. Ako ste željni avantura i imate istraživački duh u sebi, kreniti putem iz sela ka ovom skrivenom pejzažu. Nećete zažaliti.

Nakon peščanog puta, sasvim nenadano, zakoračićete u nestvaran predeo – zelene loptaste formacije brežuljaka na sve strane, kao svojevrsni lavirint. Prolazak dolinama iznad kojih se strmo uzdižu bregovi, krivudavi kao i same udoline. Brdašca prekrivena šumom ili stepskom vegetacijom su, zapravo – peščane dine, jedinstveni relikt pra-pejzaža Panonske nizije, pre nego što su istu progutale oranice.

Zagajicka brda
Foto: Goran Veljković – Giga

Ovaj čaroban prizor nateraće vas da iza svakog brežuljka očekujete malene kuće i Hobite koji vas ljubazno zovu da sa njima podelite „drugi doručak“. Neki će pomisliti i da su zalutali na čuvene „Windows“ postere.

Staza kroz Zagajička brda vodi do najvišeg vrha opštine Bela Crkva sa 256 metara, koji je, ako bismo izuzeli Vršačke planine i Frušku goru, treći u Vojvodini. Na samom vrhu se nalazi piramidalni stub nalik obelisku, koji je u davna vremena, kada je počelo pošumljavanje divlje i neukroćene Deliblatske peščare, služio geometrima za premer. Sa vrha se pruža pogled ka Dunavu i južnim Karpatima. Na severu se jasno ocrtava Vršački breg.

Zagajička brda
Foto: Goran Veljković – Giga

Kao što Tolkinov „Okrug“ krije posebna bića, tako i na Zagajičim brdima, koja su deo Specijalnog rezervata prirode „Deliblatska peščara“ obitava raznoliki biljni i životinjski svet – tekunica, slepo kuče, stepski orao, raznovrsni insekti, stepska i travnata vegetacija, gorocvet, šafran, hrast. Iz tog razloga nije dozvoljeno ići vozilima kroz ovaj predeo, a bila bi i prava šteta, jer upravo pešačenjem možete iskusiti svu čar ovog skrivenog prostora koji izranja iz banatske ravnice.

Fotografi kažu da su najlepši prizori u osvit ili u suton dana, sredinom maja kada sve ozeleni ili krajem oktobra u bojama ruja.

Foto: Goran Veljković – Giga

Prokomentariši vest

Ostavi svoj komentar

Vaša mail adresa neće biti objavljena.


*